32/52 – Popodnevna dremka umornih đavolčića
33/52 – Vikendom sređujemo kuću da bi je u toku radnih dana ponovo uništili
34/52 – Nekad ono što misliš da pravi najviše nereda zna prijatno da te iznenadi
35/52 – Ne sećam se šta sam joj obećala u ovom trenutku, ali mora da je bilo nešto mnogo dobro
36/52 – Po silasku sa najviše kule tvrđave, potpuno zbunjena i nervozna zbog visine
Mesec avgust je bio pun izazova za nas. Znam, rekli bi ste a koji nije?! Septembar, kad je napravljena poslednja fotografija u postu, takođe. Kako i zašto je prekinut ovaj za mene neverovatni niz pisaću u nekom od narednih postova.
Ko je gospodin koji pravi gužvu u krevetu na prvoj fotografiji saznaćete ubrzo takođe. Spremam jedan ultra mega giga ogromni post o svim našim kućnim i dvorišnim ljubimcima.
Nadam se da vas nije zakačio ni jedan od virusa koji haraju zahvaljujući temperaturi koja je jednog dana na dvadeset i nekom podeljku, a sutradan odluči da se spusti ispod desetog. Ja odoh da skuvam još koji čaj.
Držimo se još uvek i odolevamo. Jedino nosevi pomalo cure… 🙂 Divne fotografije!
Nosići će cureti cele zime izgleda svima 😦 Ja samo čekam da naš krene, jer jednom kad zimi krene, stane tek sa prvim prolećnim sunčevim zracima.
Divne fotografije, naročito mi se sviđa ona na stepenicama, preslatka je! Pozdrav od Sandre!